Ulazak na globalno halal tržište: 5 grešaka koje poduzeća trebaju izbjegavati

Neka poduzeća gledaju na halal certifikaciju samo kao još jedan dokument potreban za prodaju na određenim tržištima.

U stvarnosti, halal usklađenost ide daleko izvan samog certifikata. Obuhvaća integritet proizvoda, nabavu, proizvodne procese i način rukovanja proizvodima kroz cijeli opskrbni lanac. Dobivanje certifikata važan je korak, ali održavanje usklađenosti zahtijeva kontinuiranu pažnju i predanost.

Zato bi poduzeća trebala ugraditi halal zahtjeve u svakodnevne operacije — od odabira dobavljača i proizvodnje do kontrole kvalitete i rukovanja proizvodima. Halal treba biti dio ukupne poslovne strategije, a ne samo uvjet koji se ispuni prije ulaska na tržište.

Glavni sastojci proizvoda mogu izgledati prikladno, no i drugi sastojci, pomoćna sredstva u preradi, aditivi i proizvodne prakse također mogu utjecati na halal usklađenost.

Halal integritet proteže se kroz cijeli opskrbni lanac — od nabave sastojaka i proizvodnje do skladištenja i transporta. Nedovoljna segregacija, neadekvatno rukovanje ili postupci čišćenja mogu stvoriti rizike usklađenosti.

Poduzeća trebaju pažljivo pratiti podrijetlo sastojaka, dokumentaciju dobavljača, proizvodne procese i uvjete skladištenja. Obuka zaposlenika jednako je važna kako bi se halal zahtjevi razumjeli i dosljedno primjenjivali u svim relevantnim operacijama.

Ne priznaju se automatski svi halal certifikati u svakoj zemlji. Različita tržišta imaju vlastite zahtjeve u pogledu certifikacijskih tijela, njihove akreditacije i priznatosti od strane nadležnih tijela.

Poduzeće može uložiti vrijeme i novac u certifikaciju, a zatim otkriti da odabrano tijelo nije priznato na ciljanom izvoznom tržištu. To može dovesti do dodatnih troškova, kašnjenja i poteškoća pri ulasku na nova tržišta.

Prije odabira certifikacijskog tijela, poduzeća trebaju definirati ciljna tržišta i provjeriti primjenjive zahtjeve. Certifikacijsko tijelo mora imati relevantnu akreditaciju i potrebnu priznatost za odredišno tržište.

Primjerice, poduzeća koja izvoze u Maleziju trebaju provjeriti zahtjeve priznatosti koje postavlja JAKIM (Department of Islamic Development Malaysia). Za Indoneziju valja uzeti u obzir zahtjeve BPJPH (Halal Product Assurance Agency). Za tržišta Zaljeva treba procijeniti relevantne zahtjeve akreditacije i priznatosti, uključujući one povezane s Gulf Accreditation Centerom (GAC).

Odabir pravog certifikacijskog partnera od početka može uštedjeti znatno vrijeme i resurse tijekom međunarodnog širenja.

Marketinška strategija koja funkcionira u jednoj zemlji ne mora nužno rezonirati s kupcima u drugoj. Potrošačke preferencije, kupovne navike, očekivanja i tržišni uvjeti mogu se značajno razlikovati među regijama.

Halal certifikat sam po sebi ne jamči interes kupaca ni tržišni uspjeh. Poduzeća također trebaju komunicirati vrijednost svojih proizvoda na način koji odražava lokalna tržišna očekivanja.

Razumijevanje ciljne publike, lokalnog jezika, cijena, preferencija proizvoda, kanala distribucije i komunikacijskih navika ključno je pri uvođenju brenda na novo tržište. Lokalna istraživanja i partnerstva mogu dati vrijedne uvide i pomoći u izbjegavanju skupih marketinških grešaka.

Hrana i piće čine važan dio halal ekonomije, no poslovne prilike sežu daleko izvan ovog sektora.

Kozmetika, osobna njega, farmaceutika, turizam, logistika i druge industrije također nude prilike gdje su halal zahtjevi i tržišna potražnja relevantni.

Poduzeća koja se fokusiraju isključivo na hranu mogu previdjeti obećavajuće prilike u drugim sektorima. Istraživanje tih područja može otvoriti nove mogućnosti za razvoj proizvoda, širenje tržišta i diverzifikaciju poslovanja.

Ključ je razumjeti kako se halal zahtjevi primjenjuju u svakoj industriji i procijeniti stvarni tržišni potencijal prije ulaganja.